Jutarnji tip ili noćna ptica: Ko je u prednosti i šta kaže nauka?

Rano ustajanje se već dugo smatra znakom discipline, uspjeha i zdravog života. To vjerovanje prenosi se generacijama i dodatno je ojačano u doba društvenih mreža, gdje su jutarnje rutine postale gotovo obavezni dio sadržaja koji obećava produktivniji i ispunjeniji život.

Motivacijski govori i snimci s porukama o "uspjehu kroz buđenje u 5 ujutro" postali su viralni, često sugerišući da bez ranog ustajanja nema napretka.

O tom fenomenu izvještavaju i ozbiljni mediji. Wall Street Journal je nedavno objavio članak pod naslovom Buđenje u 4 ujutro više nije samo za super-izvršne direktore, u kojem pišu kako su rane jutarnje rutine postale novi društveni ideal – čak i među mladima kojima takav ritam zapravo ne odgovara.

Trending

UŽIVO | Rat Izraela i Irana: Novi raketni udari na Izrael - Raste broj poginulih

Slično piše i The Washington Post, upozoravajući da se u društvu sve češće rani početak dana uzima kao univerzalna formula za uspjeh, dok se kasnije buđenje poistovjećuje s lijenošću ili manjkom ambicije. No, stvarnost je znatno složenija – i nauka to jasno potvrđuje.

Nismo svi jutarnji tipovi

Naše spavanje i budnost ne zavise samo od volje, već ih određuju unutrašnji biološki satovi – cirkadijalni ritmovi – koji upravljaju brojnim tjelesnim funkcijama. Svjetlo i tama imaju velik utjecaj na te ritmove, ali oni se razlikuju od osobe do osobe. Neki ljudi su puni energije već u zoru, dok drugi svoj maksimum dostižu tek kasnije tokom dana.

Studije o spavanju dosljedno pokazuju da ne postoji univerzalan model koji bi odgovarao svima. Većina nas se zapravo nalazi između krajnosti – nismo ni izraziti ranoranioci, ni potpune noćne ptice, već negdje u sredini. Ipak, društvena očekivanja i dalje favorizuju jutarnje tipove.

27.05.25. 20:29

Zašto sve manje zovemo, a više pišemo? Psiholozi objašnjavaju osobine takvih ljudi

Kako piše Vox, ovakvi stavovi nose skrivene moralne poruke: ako ne ustaješ rano, znači da nisi dovoljno vrijedan, organiziran ili ambiciozan. Istraživanje iz 2022. provedeno u SAD-u otkrilo je da zaista postoje negativne predrasude prema ljudima koji preferiraju kasne sate – doživljavaju se kao manje pouzdani ili ozbiljni, iako za to nema stvarnog temelja.

Poštuj svoj ritam

Problem nastaje kada ljudi pokušavaju da silom promijene svoj biološki ritam kako bi se uklopili u tuđa očekivanja. Noćne ptice koje se trude ustajati u zoru često se osjećaju iscrpljeno, dekoncentrisano i razdraženo – ne zbog nedostatka volje, već zato što njihovo tijelo jednostavno funkcioniše drugačije.

The New Yorker naglašava važnost prihvatanja i poštivanja sopstvenog ritma. Prisiljavanje na jutarnje rutine koje ne odgovaraju našem biološkom satu ne donosi bolju produktivnost – naprotiv, može dovesti do frustracije, pada energije i lošeg raspoloženja.

U konačnici, nije važno da li ustaješ u šest ujutro ili u deset – ono što je zaista bitno jeste da znaš kada si najučinkovitiji i da u skladu s tim organizuješ svoj dan. Vrijeme ustajanja nije mjera tvoje vrijednosti, marljivosti ili uspjeha. Prava snaga dolazi iz samopouzdanja koje raste kada radiš u skladu sa sobom, a ne protiv sebe.