Dragan Bursać: Mrtva starica i živa Dodikova laž!

"Zamislite to: starica od 76 godina umire – kako će se pokazati, prirodnom smrću – a Milorad Dodik koristi njen posljednji izdah kao pozornicu za širenje etničke histerije i mržnje. 'Ovo je poruka svim Srbima da im samo Republika Srpska može garantovati miran i siguran život.' Da ih može zaštititi?! Zaštititi od čega, Milorade? Od starosti? Od tišine? Od siromaštva? Ili od političkog Sarajeva koje, po tvom bolesnom narativu, silazi s Ozrena kao neka metafizička neman i ubija srpske starice?"

Piše: Dragan Bursać za portal Radiosarajevo.ba

Nisu prošla ni 24 sata. Još su iz mjesne zajednice u šoku. Još je selo pod Ozrenom tiho, sablasno tiho. Još rodbina ne zna je li Jela Pejić pala, posrnula, ili se ugušila u samoći povratničkog doma. A Milorad Dodik? On već zna sve. On već ima scenario. On već ima narativ. On već ima – krivca.

Trending

Zbog visokih temperatura smanjena proizvodnja mlijeka na farmama u BiH

"Političko Sarajevo je ubilo Jelu Pejić", kaže on. Ozbiljno. Pred javnošću. Bez treptaja.

U zemlji u kojoj se smrt starice pretvara u – ubistvo. U zemlji u kojoj kojoj tužitelji još čitaju nalaz. U zemlji u kojoj nije ni obavljena čestit ni obdukcija, a predsjednik jednog entiteta već zna motive, počinitelje i ideološki okvir zločina koji se, zapravo, nije ni dogodio.

Zločin? Ne. Nesreća da. Pad da. Srčani udar, možda. Priroda smrti? Sve osim – ubistva. Ali šta vrijedi istina kad se smrt može politički kapitalizirati i mržnjom onečistiti ionako zatrovan javni prostor?

Smrt kao alat za podjele

Zamislite to: starica od 76 godina umire – kako će se pokazati, prirodnom smrću – a predsjednik Republike Srpske koristi njen posljednji izdah kao pozornicu za širenje etničke histerije. "Ovo je poruka svim Srbima da im samo Republika Srpska može garantovati miran i siguran život."

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Dakle, RS ih može JEDINA zaštititi?!

Zaštititi od čega, Milorade? Od starosti? Od tišine? Od siromaštva? Ili od političkog Sarajeva koje, po tvom bolesnom narativu, silazi s Ozrena kao neka metafizička neman i ubija srpske starice?

To nije politika. To je patologija. I to ne bilo kakva, već opasna, zarazna, metastazirana, patologija koja dolazi sa vrha piramide moći.

Jer šta ako neki neobaviješteni čitatelj u Prnjavoru, Bosanskoj Gradišci ili Zvorniku stvarno pomisli da mu je, eto, neka sarajevska politička elita ubila babu? Šta ako neki pijani rezervista s PTSP-ijem iz ’92 krene da "štiti srpski narod" iz osvete za smrt bake koju niko nije ubio?

RTRS: prvi u laži, posljednji u povlačenju

I dok tužitelji, policija i ljekari rade ono što im je posao – da utvrde šta se zapravo desilo – RTRS već objavljuje "Ubijena srpska povratnica!". Bez pitanja. Bez izvora. Bez srama.

Javni servis, koji plaćaju svi građani, laže. Ne greškom. Ne nepažnjom. Namjerno. Jer nije važno šta je istina – važno je šta odgovara režimu. A režimu odgovara da je neko nekog ubio, da bi oni mogli reći – vidite, Srbi nisu sigurni, zato trebamo državu u državi, vojsku u vojsci, istinu mimo istine.

Kako je smrt postala sredstvo propagande

Ovo nije prvi put. I, nažalost, neće biti posljednji.

Jer kod nas se ništa ne čeka. Ne čeka se nalaz. Ne čeka se policija. Ne čeka se familija. Ne čeka se forenzika, nalazi obdukcije. Kod nas se odmah vadi nacionalna karta, odmah se galami "atentat na povratnike", odmah se vrišti "etničko čišćenje".

A kad se ispostavi da niko nikog nije napao, da je starica umrla sama, u svojoj kući, od svojih godina i muke – onda muk. Tišina. Kao da se ništa nije desilo.

I da se razumijemo, niije Dodik jedini. Željka Cvijanović se također javila ratnohuškačkom izjavom tražeči da "nadležne institucije Federacije BiH izpitaju okolnosti UBISTVA" satrice.

Mnogi iz Federacije su također prihvatli "ubistvo" zdravo za gotovo.

Zar vas nije sram, gospodo političari? Zar vam nije neugodno što ste mrtvu ženu pretvorili u oružje? Što ste nad njenom smrću gradili platformu za jednokratnu huškačku kampanju?

Dodik. Cvijanović. Bećirović. Helez. Hurtić. I svi ostali koji ste – bez ijednog dokaza – trčali da kvalifikujete smrt kao zločin ubistva, da napišete da je staricu neko ubio, da se isplačete pred kamerama zbog "gnusnog ubistva". Svi ste vi – saučesnici u laži.

29.06.25. 08:10

Dragan Bursać: U Ćacilendu Bokan, u Đacilendu Lompar, nema tu razlike!

Multietničko društvo se ne gradi na lažima

Smrt starice u povratničkom selu je, sama po sebi, tragedija. Njena samoća, napuštenost, tišina u kojoj je otišla, trebali su nas pogoditi dublje nego bilo kakva nacionalna ikonografija.

Ali ne – niste ni dopustili da žena bude oplakana dostojanstveno. Vi ste je pretvorili u simbol, u metak, u povod, u prijetnju, u jednodnevni talir za potkusurivanje.

A znate šta? Ljudi nisu glupi. Ljudi vide.

Vide da nije ubijena.

Vide da je preminula.

Vidi i njen komšija Bošnjak. I njena rodbina.

Svi vide.

Zato, neka ostane zapisano:

Jela Pejić nije ubijena.
Nju nisu ubili ni Bošnjaci, ni Hrvati, ni Srbi, ni političko Sarajevo.

Nju su ubili – starost I svi oni koji su svojim bestidnim pokušajem još jedan ljudski život pretvorili u gorivo za svoju političku mašinu.

I neka vam se taj cinizam I bezdušnost vrati – kroz svaku stopu ove zemlje koja se guši u vašim lažima.

Jer mrtvi se ne mogu braniti. Ali živi – još mogu reći istinu.

I zato – ovo nije politika.
Ovo je – sramota.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba