Dr. Davor Mucić, profesor, psihijatar i pionir telepsihijatrije: Dođite k sebi dok još imate kome

Svjetski poznati promotor telepsihijatrije, prof. dr. Davor Mucić, pokrenuo je prvu, pionirsku, međunarodnu telepsihijatrijsku službu u svijetu, povezujući terapeute u Švedskoj s pacijentima u Danskoj 2004–2007.

Piše: F.V. za portal Radiosarajevo.ba

Pionirski projekti iz telepsihijatrije, pokrenuti u klinici znakovitog imena „Mali Princ" u Danskoj, popraćeni brojnim znanstvenim člancima, oblikovali su dr. Mucića u stručnjaka koji ima široko i duboko razumijevanje i kompetenciju u smislu znanja, vještina i iskustva stečenih kroz praksu i obrazovanje u području telepsihijatrije.

Trending

Analiza Radiosarajevo.ba potvrdila: Cijene mnogih životnih namirnica u BiH više nego u Njemačkoj!

Ostat će zapamćen kao tvorac potpuno novog modela u procjeni i tretmanu migranata. "Transkulturalna telepsihijatrija" omogućuje daljinsko "etničko podudaranje" i eliminira korištenje prevoditelja u kliničkom radu s migrantima koji ne govore jezik zemlje domaćina.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Profesor Mucić uzeo je učešće na simpoziju o mentalnom zdravlju u okviru 16. Dana Bosanskohercegovačko-američke akademije umjetnosti i nauka (BHAAAS), što je bila prilika da razgovaramo o inovacijama u psihijatriji, mentalnom zdravlju ljudi u današnjem svijetu, posebno mladih, javnih ličnosti i umjetnika, terapiji putem AI, kako se nositi s fenomenima stresa, sagorijevanja (burn-out). Također, govorimo o okupljanju bh. stručnjaka u Sarajevu i doprinosima bh. dijaspore domovini.

Radiosarajevo.ba: U kojoj mjeri je mentalno zdravlje suvremenog čovjeka danas ugroženo i koji su ključni faktori koji najviše doprinose izazovima s kojima se suočavamo?

Dr. Mucić: Mentalno zdravlje suvremenog čovjeka ozbiljno je ugroženo zbog stalnog stresa, brzog tempa života, digitalnog preopterećenja, socijalne izolacije i nesigurnosti (ekonomske, klimatske, političke).

Prije 2 dana

U Kaknju promovirana knjiga Franjevci – Čuvari Bosne: "Vjerujmo u naš način života"

Ključni faktori su nedostatak emocionalne podrške, preopterećenje informacijama, slab balans između privatnog i poslovnog života te sve veća otuđenost. Savjet zlata vrijedan: dođite k sebi dok još imate kome (smijeh).

Mentalna higijena i balkanske stigme

Radiosarajevo.ba: Kako se riješiti stigme koja, naročito na našim prostorima, i dalje prati osobe s problemima mentalnog zdravlja? Koja su moguća rješenja?

Dr. Mucić: Mentalna higijena mora postati isto što i odlazak zubaru ili u teretanu. A da bismo dotle stigli, o mentalnom zdravlju treba pričati gdje god nam se pruži prilika. SFF je mjesto gdje godinama predlažem panel-diskusiju o mentalnom zdravlju filmskih radnika. Pozorišni festivali mogu imati za temu izazove sa kojima se susreću pozorišni radnici. Ne postoji profesija koja sa sobom ne nosi izvjesne stres-momente, a ovi, logično, za posljedicu mogu imati anksioznost, depresiju, ovisnost o alkoholu i drogama itd.

Naš region je dodatno rizičan zbog nasljeđa iz devedesetih. Posijali smo sjeme zla i ne smijemo se čuditi što iz njega svako malo procvjeta cvijeće zla. Katarza ne dolazi izvana. Mi je moramo doživjeti iznutra i svo smeće devedesetih izbaciti iz sebe. To je kao kada povratite nakon pijane noći. U tom procesu, umjetnost i umjetnici mogu imati veliku ulogu.

Nadalje, treba uvesti mentalnu higijenu u školsko obrazovanje – već od osnovne škole učiti djecu o emocijama, stresu, anksioznosti, empatiji. Iskustva iz Skandinavije su dragocjena i mogli bismo mnogo iz njih naučiti. Jedan od mojih ciljeva jeste i da znanja i iskustva iz Skandinavije stečena od 1990. do danas prenesem kolegama i studentima.

Jer ovo je ipak i moja zemlja, mada u njoj odavno ne stanujem.

Važnost prevencije

Radiosarajevo.ba: U kojoj mjeri je tačan dojam da se mentalno zdravlje mladih sve više pogoršava? Kako raditi na prevenciji i pravovremenoj pomoći?

Dr. Mucić: Dojam je tačan – mentalno zdravlje mladih se pogoršava, što potvrđuju brojna istraživanja. Prevencija počinje ranom edukacijom, jačanjem otpornosti, smanjenjem pritiska (npr. na društvenim mrežama) te osiguranjem dostupne i destigmatizirane stručne pomoći.

Digitalne tehnologije, o kojima pišem u posljednjoj knjizi objavljenoj za Springer (Digital Mental Health – The Future is Now), omogućavaju povećan i pojednostavljen pristup njezi koja mnogima u zabačenim krajevima nije dostupna. Također, prevencija može biti značajno olakšana i mnogo uspješnija ako bismo u većoj mjeri koristili digitalne tehnologije koje su mladima mnogo bliže od standardnog štampanja informacionog materijala koji skuplja prašinu na policama u čekaonicama domova zdravlja.

Pogoršanje mentalne vitalnosti i porast nasilja

Radiosarajevo.ba: U kojoj mjeri pogoršanje mentalne vitalnosti društva doprinosi porastu incidenata i nasilja, kako u porodici, tako i u široj zajednici? Koliko suvremeni način života utječe na to?

Dr. Mucić: Pogoršanje mentalne vitalnosti direktno doprinosi porastu nasilja, jer nerazriješeni stres, frustracije i osjećaj bespomoćnosti često izbijaju kroz agresiju. Suvremeni način života – ubrzan tempo, usamljenost, digitalni pritisak – dodatno pogoršava stanje, jer smanjuje kapacitet za empatiju, strpljenje i međuljudsku povezanost.

Izazov statusa "javne ličnosti"

Radiosarajevo.ba: U eri globalnih komunikacija i masovnih mreža, koliko je izazovno biti javna ličnost? Koji su najčešći izazovi s kojima se suočavaju, na primjer, umjetnici i druge osobe izložene sudu javnosti? Šta im savjetujete?

Dr. Mucić: Biti javna ličnost u eri globalnih mreža izuzetno je izazovno jer svaka izjava, emocija ili greška može postati viralna i predmet javnog linča. Umjetnici i druge javne osobe suočavaju se s pritiskom perfekcije, gubitkom privatnosti, hejtom i brzim osudama. Savjetujem im da grade unutarnju otpornost, biraju bitke, čuvaju bliske odnose van reflektora i po potrebi traže stručnu psihološku podršku.

Naravno, ne treba zaboraviti ni narodnu mudrost: "tri puta mjeri, a jednom sijeci". Dakle, dobro razmisliti šta reći je važno svakome od nas, a ne samo selebritijima. Telepsihijatrija je jako zahvalna metoda pružanja pomoći javnim ličnostima jer im omogućava da potrebnu pomoć dobiju iz sigurnosti i udobnosti vlastitog doma. Ne rizikuju da ih se vidi kako izlaze iz psihijatrijske klinike, pa tako mogu zadržati iluziju u javnosti o sebi kao "mister ili miss perfect".

Ključ je u ravnoteži

Radiosarajevo.ba: Kako se nositi s izazovima poput stresa, sagorijevanja (burn-outa) i drugih pritisaka savremenog doba?

Dr. Mucić: Ključ je u ravnoteži: prepoznati vlastite granice, praviti redovne pauze, spavati dovoljno, kretati se, njegovati odnose i povremeno se digitalno isključiti. Takođe, važno je normalizovati traženje stručne pomoći kad osjetimo da sami ne možemo dalje. Prevencija je uvijek bolja od izgaranja.

Na svojoj stranici imam blog o mentalnoj higijeni. Kako pišem i govorim lako razumljivim jezikom, blog ima veliki broj čitalaca. Facebook je mreža koju koristim za promociju mentalne higijene, baš kao i Instagram. Mislim da u 21. vijeku moramo ići u korak s tehnologijom i prilagoditi naše načine komunikacije onima do kojih želimo doći, a to su prije svega mladi. Naravno, ne treba zanemariti ni stariju populaciju. Jer mentalna higijena treba svima. O potrebi pranja ruku nas uče 600 godina. Tjelesna higijena je važna. Ali, zbog nedostatka tjelesne higijene nikada nismo ratovali.

O mentalnoj higijeni još nismo ni počeli govoriti. A kako mislim da svako od nas treba neku misiju u životu, moja je misija promocija mentalne higijene. I kroz umjetnost i kroz profesiju.

Radiosarajevo.ba: Jedan ste od pionira digitalne psihijatrije – još prije pojave Skypa organizovali ste online psihijatrijske sesije. U kojoj mjeri savremena tehnologija, uključujući i vještačku inteligenciju, može pomoći pacijentima, naročito onima koji se boje stigmatizacije?

Dr. Mucić: Da, ja sam jedini PhD iz telepsihijatrije na svijetu, a ekspertizu koju sam stekao od 1999. do danas rado bih podijelio u zemlji u kojoj sam rođen. CME kurseve, inače, držim na WPA (Svjetska psihijatrijska udruga) kongresima širom svijeta. Savremena tehnologija, uključujući vještačku inteligenciju, može značajno pomoći
pacijentima — posebno onima koji izbjegavaju traženje pomoći zbog straha od stigme.

Digitalni alati omogućavaju diskretan pristup podršci kroz aplikacije, online savjetovanja i chatbotove. Na taj način, pacijenti mogu napraviti prvi korak u sigurnom okruženju, što često otvara put ka dubljoj i direktnijoj pomoći.

Tuga, anksioznost, frustracije...

Radiosarajevo.ba: Na koji način koristite analizu izraza lica pacijenata tokom terapije? Kako funkcionira napredna kombinacija tehnologije, humane brige i suvremenih pristupa mentalnom zdravlju?

Dr. Mucić: U digitalnoj psihijatriji, tehnologije poput umjetne inteligencije i softverske analize mikromimike omogućuju suptilno prepoznavanje emocija — poput tuge, anksioznosti ili frustracije — čak i kada ih pacijent ne verbalizira. Kombinacijom tih alata s empatijom i klasičnim terapijskim pristupima, terapeut dobiva dublji uvid i može preciznije prilagoditi način rada. Ključ je u tome da tehnologija ne zamjenjuje ljudski kontakt, već ga nadopunjuje, čineći terapijski proces osjetljivijim, učinkovitijim i pristupačnijim. Telepsihijatrija koju znamo od 1959. se značajno promijenila u tehnološkom smislu.

Videoplatforme su dostupne, ali nažalost, ne omogućavaju pomjeranje kamere i čitanje govora tijela kao što to mogu stand-alone kamere koje su mnogo skuplje. Jer, od mjesta A do mjesta B možete stići fićom, a možete i Mercedesom. Važno je znati koje mogućnosti postoje, a da bismo to znali, trebamo nekoga da nas nauči.

Mi globalno u nastavnom programu medicinskih fakulteta nemamo predmet "digitalna psihijatrija". Specijalizante iz psihijatrije ne učimo o korištenju tehnologije. To je tužno, a cijenu plaćaju pacijenti.

Medicinski fakultet koji bi uveo izborni predmet digitalna psihijatrija bio bi u startu prepoznat kao mjesto na kome ekspertiza 21. stoljeća vodi glavnu riječ. Takvog fakulteta u regionu nema. No, evo, nakon ovog intervjua, valjda će se neki dekan javiti, pa ćemo sljedeće godine govoriti o prvim iskustvima naše suradnje (smijeh).

Izbaciti zlo i traume

Radiosarajevo.ba: Primijetili smo da Vas mediji često pozivaju kada se dogodi neka tragedija. Kako djelovati preventivno, pravovremeno, otvoreno i bez straha? Koji bi bili Vaši savjeti, posebno za najugroženije skupine?

Dr. Mucić: Da, mediji me često kontaktiraju kad se dogodi tragedija — ali tada je već kasno za prevenciju. Zato stalno naglašavam važnost kontinuirane brige o mentalnom zdravlju, a ne samo reaktivnog pristupa kad dođe do krize. Prevencija počinje edukacijom: otvoreno govoriti o emocijama, normalizirati traženje pomoći, učiti mlade
kako prepoznati stres, anksioznost i znakove sagorijevanja. Posebnu pažnju treba posvetiti ranjivim grupama — mladima, starijima, roditeljima, osobama koje žive same — i omogućiti im jednostavan pristup stručnjacima, uključujući i digitalne platforme koje smanjuju osjećaj izloženosti i straha od stigme.

Moj savjet je: ne čekajte crveni alarm.

Mentalna higijena je kao i tjelesna — svakodnevna, jednostavna, ali neophodna navika. Na koncu, ali u našem slučaju u regionu i na početku i kraju svakog razgovora o mentalnom zdravlju: katarza koju nismo doživjeli će i ubuduće biti uzrokom tragedija. Ja nisam doživio rat devedesetih, jer sam 1990. otišao u Dansku. Svi koji nisu imali tu sreću znaju da doživljaji iz devedesetih nikada neće nestati, kako iz njihovih snova tako ni iz budnih sati.

Dok zlo i traume iz zadnjeg rata ne izbacimo iz sistema, nema nam boljeg života.

Važnost razmjene iskustava

Radiosarajevo.ba: Učesnik ste, evo, 16. Dana BHAAAS-a. Što mislite o ovim susretima i koliko oni mogu postati uspješna platforma za razmjenu naučnih dostignuća između naše dijaspore i domovine i kako ih koristiti za dobrobit društva?

Dr. Mucić: Izuzetno su važni ovakvi susreti. Mi smo rasuti po svijetu metlama rata ili metlama zanata. Kako god da se to događalo, nadam se da smo tamo nešto dobro naučili. To znanje i iskustva trebamo podijeliti sa našim sunarodnjacima ovdje, u Bosni i Hercegovini i regionu uopšte. Kolegama koji su domaćini treba biti jasno da suradnja ne podrazumijeva otimanje ili preuzimanje fotelja.

Akademici u dijaspori su ostvareni ljudi, a njihova inicijativa da ekspertizu podijele sa kolegama u domovini je prirodna potreba da pomognu svojoj zemlji, iako u njoj desetljećima ne stanuju. To je i znak mentalne zrelosti i higijene o kojoj danas govorimo. Dakle, pružanje ruke suradnje je znak snage, a ne slabosti.

Zato vjerujem da ćemo se viđati na BHAAAS danima još mnogo godina. To je, prije svega, važno zbog budućnosti djece koja ovdje odrastaju, a koja moraju postati bolji ljudi nego što smo mi to bili devedesetih.